A platform for young feminists from Europe

Pravo na pobačaj: Ili kako se uvijek iznova moramo boriti za njegovo očuvanje

Iako žene u Hrvatskoj imaju pravo na pobačaj od 1978. godine, nova Vlada
Republike Hrvatske ovo pravo može dovesti u rizik

Pravo na pobačaj omogućeno je u Hrvatskoj zakonom koji nije mijenjan već jako dugo vremena (Zakonom o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece (NN 614/78)), usvojen 1978. godine u vrijeme bivše države Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ). Nasljeđe iz Socijalističke Jugoslavije žene su nastavile koristiti i nakon raspada države te je prema ovom zakonu prekid trudnoće moguće izvršiti do isteka desetog tjedana od dana začeća.

Jedna od starijih i žustrijih raprava koje se mogu voditi u našem društvu su one o pravu na pobačaj. Jedna od gorih stvari u takvim raspravama koje se mogu napraviti, ako polazite iz pozicije branitelja/ice prava na pobačaj (pro-choice), dopustiti je da vas uvuku u raspravu o tome kada započinje život. Da li rođenjem ili spajanjem stanica, fokus treba biti na pravima žena. Ono što je važno za osobu koja podupire pravo na pobačaj je argumentiranje da je to stečevina žena, njihov rezultat borbe i da pobačaj treba biti legalan, dostupan i besplatan. On otežano ispunjava sva ova tri uvijeka u Hrvatskoj.

Zabrana prava na pobačaj ne rješava problem

“Not going back to an illegal abortion“: Poster of the Women's Network Croatia

“Nećemo natrag na ilegalan pobačaj“: Ženska mreža Hrvatske

Pravo na pobačaj je jedno od temeljnih ženskih ljudskih prava i ono predstavlja autonomiju žena nad vlastitim tijelom, predstavlja pravo na izbor i kontrolu svojih seksualnih i reproduktivnih prava. Ukoliko se zabrani, ograniči ili u potpunosti oduzme ovo pravo ženama, moramo shvatiti da ga nećemo i ukiniti. Zabranjivanjem legalnog izvođenja pobačaj u zdravstvenim ustanovama ne rješava se nikakav problem, nego se samo premješta iz spektra javnog u privatno – točnije rečeno iz područja legalnog u ilegalno. Povijest nas je naučila (ili barem neke od nas) da se zabranjivanjem prava na pobačaj ne smanjuje ili dovodi do nule broj obavljenih pobačaja, nego se on i dalje u jednakom ili većem broju događa iza „zatvorenih“ vrata.

Teško je shvatljivo za jedno zemlju koju karakterizira demokracija, ili se barem tako trudimo, da pokušava ograničiti ili podržava frakcije koje žele ukinuti pravo na pobačaj. Kaže se da je teže boriti se za zadržavanje nekih prava nego izboriti se za nova u današnje vrijeme. Ova konstatacija savršeno oslikava Hrvatsku u posljednjih nekoliko godina jer sagledavši konstantne desničarske, konzervativne i/ili vjerske grupacije koje putem žele zabraniti ženama ovo pravo, uviđamo da smo u takvom vrtlogu. Pro-life aktivizam sve je jači u Hrvatskoj. Od od 2014. godine volonteri/ke inicijative „40 dana za život“ mole ispred bolnica diljem zemlje kako bi spriječili izvođenje pobačaja. Tu su naravno i druge konzervativne udruge i inicijative kao što su „Klinika za pobačaje“, Hrvatski savez za život „CRO-VITA“, „Vigilare“, „U ime obitelji“ te „I ja sam bio embrij“. Rezultat je porast neprijateljstva spram prava na pobačaj. Ovaj problem nažalost nije svojstven samo Hrvatskoj što demonstrira ekspanzija sližnih konzervatnih struja diljem Europe.

Argumentacije protiv prava na pobačaj

Argumentacije su mnoge – pad nataliteta, odljev mozgova, pravo na život, i tako dalje. Naravno da se trebamo boriti za rast nataliteta i zadržavati mlade ljude u zemlji. No upitno je koliko će zabrana pobačaja pomoći u ovome. Korijen ovoga leži u vjerovanju da bi svaka trudnoća trebala završiti rođenjem kako bi se podigao natalitet zemlje. Argumentacija je i da se pravo na pobačaj koristi kao kontracepcijsko sredstvo te da ga najčešće izvode mlade žene i djevojke. No čak 93% žena u Hrvatskoj koje pobace su starije od 20 godina, a 78% njih su već majke[1]. Pobaciti ili zadržati dijete je odluka koju valja donijeti na temelju informacija, osjećaja i u skladu s mogućnostima i posljedicama. Podaci također pokazuju da primjerice tijekom 2013. godine od ukupnog broja prijavljenih prekida trudnoće 8.922 (pri čemu se prema definiciji svaka trudnoća koja ne završi porodom, smatra prekidom trudnoće), bilo svega 3.816 namjernih prekida trudnoće (odnosno na zahtjev žene), što predstavlja svega 35% od ukupno prijavljenih pobačaja.

Iako je pobačaj u Hrvatskoj legalan, pristup njemu je katkad otežan. U nekim regijama zemlje ne postoje bolnice koje žele izvršiti prekid trudnoće usljed prava na priziv savjesti. Ili je za neke žene cijena previsoka (cijene se kreću od 700,00 kn do preko 3.000,00 kn) da bi si ga mogle priuštiti. Iz ovih razloga je potrebno da pobačaj bude besplatan i dostupan, te da se osigura obavezna praksa za liječnike/ce koji koriste pravo na priziv savjeti da u to slučaju omoguće drugog liječnika/cu koji će izvršiti prekid trudnoće.

pobacajCRO

Javna akcija ispred Vlade RH, prosinac 2014. – Ženska mreža Hrvatske

Manjak javne rasprave

Uz sve navedeno, hrvatsko društvo karakterizira i izostanak javnih rasprava te edukacije o odgovornom spolnom ponašanju. Manjak sustavne edukacije u školama na temu seksualnog i reproduktivnog zdravlja nedostaje što dovodi do sveopće stigme žena koje se odluče za pobačaj, neodstatak kreiranja kritičnog mišljenja u svrhu prevencije i odgovornog spolnog ponašanja. I onda nam je teško prihvatiti da se pobačaji u Hrvatskog obavljaju. Oni se izvode, postoje djevojke i žene koje se odlučuju za njega i to je realno stanje stvari. Ta realnost neće nestati ako mi prestanemo pričati o tome, lažiramo podatke ili zatvorimo oči od nje.

Uslijed sve jačih napora zabrane ili ograničavanja prava na pobačaj, aktivistički pokret koji čine mnoge feminističke i srodne organizacije za zaštitu ženskih ljudskih prava, dignut je na noge. Istaknula bih, osim medijskih istupanja, organiziranja javnih događanja i osvještavanja šireg društva zašto je pravo na pobačaj važno i nužno, zadnji veći javni protest Ženske mreže Hrvatska. Protest je održan ispred Vlade Republike Hrvatske, pod nazivom „Nećemo natrag na ilegalan pobačaj!“. Protestom se ukazalo na drastično kršenje reproduktivnih prava žena u licenciranim javnim zdravstvenim ustanovama diljem Hrvatske, kao na primjer u Kninu ili u Pakraci gdje osoba mora proći komisiju2, te na odbijanje obavljanja prekida trudnoće na zahtjev pacijentica. Zahtjevalo se od Vlade da osigura provedbu zakona i zaštiti žene od sustavnog urušavanje ženskih ljudskih prava.

My body, my choice

“My body, my choice.” The new government might put Croatian women’s abortion rights in danger. Photo credit: edson.ac via Foter.com / CC BY-ND

Parlamentarni izbori su održani krajem 2015 godine na kojima je desna koalicija pobijedila, i jedna od prvih stvari koju je mogući budući ministar zdravlja najavio je mijenjanje zakona koji uključuje pravu na pobačaj. Ženska mreža Hrvatske sa svim istomišljenim građankama i građanima opet je reagirala i ista akcija je opet održana ispred Vlade Republike Hrvatske u prosincu, 2015. Daljnji napori se pripremaju kako se ne bi ostvarila redukcija prava na pobačaj jer u tom slučaju se otvara prostor dodatnih problemima, uz već postojeće, s kojima će se hrvatske žene susretati.

Koji je zaključak svega? Pitanje prava na abortus ponovno je otvorena tema u hrvatskom društvu. Nova istraživanja o javnom mijenju se provede, zakon se i dalje šiti te se i dalje zagovara za što veću dostupnost. No, iz pozicije pro-choice može se tvrditi da zabrana prava na abortus ništa dobroga neće donijeti. Umanjujući ili potpunim oduzimajući pravo na pobačaj kontrolira se i ženino pravo na odlučivanje vlastitim tijelom. Oduzima se vlastita autonomija i opet iznova patrijarhalnim stegama ograničava i kontrolira žene kao bića nesposobna za samostalno odlučivanje. Zato je važno da se poštuju temeljna ljudska prava žena i zato ćemo uvijek imati snage, volje i želje da se uvijek i iznova borimo za očuvanje naših prava, pa tako i prava na pobačaj.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Language:

  • English
  • Original

Language: